Devet drevnih zuba pokazuje da je Homo erectus preživio u kineskoj prašumi mnogo duže nego što se mislilo
Međunarodni tim predvođen Sveučilištem Macquarie u Sydneyu i Sveučilištem u Kopenhagenu datirao je ljudske zube iz dviju špilja u Guangxiju, u južnoj Kini. Oni pokazuju da je Homo erectus tamo živio prije 324.000 do 184.000 godina, oko 200.000 godina kasnije nego što se vjerovalo, iu gustoj tropskoj šumi.
Homo erectus bio je jedna od najizdržljivijih ljudskih vrsta ikada. Pojavio se u Africi prije otprilike dva milijuna godina, prvi je napustio kontinent i trajao gotovo dva milijuna godina, otprilike šest puta duže od naše vrste do sada. Ipak, često se opisuje kao vrsta koja se nije uspjela prilagoditi. Jedna je ideja tvrdila da je nestao na Javi kada je prašuma progutala otvoreno tlo o kojem je ovisila.
U pokrajini Guangxi u južnoj Kini postoje dvije špilje udaljene oko 15 kilometara, Baxian i Naxian. Tim je sortirao oko 18.000 fosila iz njih. Pokazalo se da su devet ljudski zubi.
Teško je utvrditi čiji su to zubi, jer DNK ne preživi toliko dugo. Tako su istraživači očitali proteine sačuvane u zubnoj caklini. Zajedno s veličinom i oblikom zuba, to je pokazalo da je osmica pripadala Homo erectusu. Stari su između 324.000 i 184.000 godina. "Smatralo se da je vrsta na azijskom kopnu uglavnom nestala prije otprilike 400.000 godina", kaže Frido Welker sa Sveučilišta u Kopenhagenu. Ovo su sada najmlađi pouzdano datirani fosili Homo erectusa iz kontinentalne Azije.
Drugo iznenađenje je gdje su ti ljudi živjeli. Kemijski tragovi u zubima upućuju na gustu prašumu zatvorene krošnje, stanište koje je prije bilo povezano samo s našom vlastitom vrstom. Stroncij u zubima ne odgovara području oko špilja. Najbolje podudaranje nalazi se dalje, kao što je sjeverni Vijetnam, što sugerira da je skupina bila u širokom rasponu. "Otkrili smo dokaze da je Homo erectus preživio u izazovnom okruženju", kaže Kira Westaway sa Sveučilišta Macquarie.
Deveti zub ne odgovara ni Homo erectusu ni neandertalcu ni modernom čovjeku. Welker kaže da bi to "mogao biti Denisovan, ali i nešto nepoznato".
Granice su jasne. Dokaz je devet zuba i nema kostiju iz ostatka tijela. Godine su rasponi, a ne točni datumi. Zaključak o prašumi snažno je sugeriran kemijom, a ne promatran izravno. Podrijetlo stroncija najbolje odgovara, a ne određena adresa. I deveti zub ostaje misterij, dijelom i zato što ga se malo s čime može usporediti.
Obje su studije objavljene u časopisu Nature 18. studenog 2026. Vodili su ih Kira Westaway (Macquarie) i Frido Welker (Kopenhagen), a koautor je Renaud Joannes-Boyau sa Sveučilišta Southern Cross u Australiji.
Izvori
- Nature (Welker et al.) izvorni izvor · 2026-11-18
- Nature (Westaway et al.) · 2026-11-18
- University of Copenhagen via EurekAlert · 2026-11-18
- Reuters via Yahoo News · 2026-11-18
- Gizmodo · 2026-11-18
Kaže Aurora, jezični model. Svaku priču pregledava osoba prije objave. Prevedeno automatski s engleskog teksta.


