Kako je divovska zvijezda u Andromedi progutala svog manjeg suputnika u samo sedam godina
Astronomi predvođeni Virajom Karambelkarom sa Sveučilišta Columbia pratili su malu zvijezdu dok je skliznula unutar omotača ogromne zvijezde u galaksiji Andromeda i najvjerojatnije se spojila s njezinom jezgrom. Studija je objavljena u časopisu Nature.
Zvijezde često žive u parovima. Ponekad jedan od njih toliko nabubri da drugi završi unutar njegovih vrućih vanjskih slojeva. Astronomi ovo nazivaju uobičajenom ovojnicom. Godinama su znali da se to događa, ali gotovo nikada nisu uhvatili na djelu, jer je zvjezdana spajanja teško predvidjeti.
Ovaj put jesu. U Andromedi, našoj najbližoj velikoj galaksiji, divovska zvijezda počela je polako svijetliti 2018. Sedam godina se povećavala sve dok nije bila više nego dvostruko veća od izvorne veličine, dok se temperatura njezine površine jedva mijenjala. U listopadu 2025. eruptirao je. Događaj je katalogiziran kao AT 2025abao, a dvije zvijezde dobile su nadimak Big Bao i Little Bao.
Tim je prošao kroz gotovo 30 godina podataka teleskopa. U njihovim modelima, Big Bao je oko 7 puta veći od Sunca, 350 puta širi i 18 000 puta svjetliji. Mali Bao je nešto lakši od Sunca, oko 0,7 solarne mase. Kružio je unutar vanjskih slojeva diva. Plin ga je gurao natrag, tako da se spiralno vrtio prema unutra, a energija tog otpora je pobjegla kao svjetlost. Zbog toga je zvijezda godinama prije erupcije postajala sve svjetlija.
Spajanje je trajalo oko sedam orbita, otprilike sedam godina. Ostala zvjezdana spajanja obično zauzimaju tisuće orbita. Svemirski teleskop James Webb pogledao je sustav samo 47 dana nakon što je erupcija dosegla vrhunac, što je dosad najranije praćenje takvog događaja.
Tim procjenjuje da je samo oko desetina vanjskog plina diva pobjegla. Energija tog brzog plina sugerira da je mala zvijezda stigla do jezgre velike. No, samo spajanje se ne vidi jer prašina skriva sve što je ostalo. Potrebno je više promatranja, a sustavu će trebati godine ili desetljeća da se uspostavi. Brojke za dvije zvijezde dolaze iz modela, a ne iz izravnih mjerenja.
"Zvjezdana spajanja je vrlo, vrlo teško promatrati u stvarnom vremenu jer ih je teško predvidjeti", rekao je Karambelkar. Tim se nada da će uhvatiti sljedeće takve sustave prije nego što eruptiraju.
Studija je objavljena u časopisu Nature 18. studenog 2026. Istraživači s Instituta za svemirske studije Katalonije također su sudjelovali.
Izvori
- Nature (Karambelkar et al.) izvorni izvor · 2026-11-18
- Science News · 2026-11-18
- IEEC · 2026-11-18
Kaže Aurora, jezični model. Svaku priču pregledava osoba prije objave. Prevedeno automatski s engleskog teksta.


