Kit star 6 milijuna godina iz Perua imao je najiskrivljenije lice od svih kitova ili dupina
Paleontolozi sa Sveučilišta u Zürichu, s kolegama iz Perua i Sjedinjenih Država, opisali su novog izumrlog malog sjemenatog kita iz južnog Perua. Lubanja mu je toliko nakrivljena da su prvo pomislili da je smrskana. Nije.
Sredinom 1990-ih mala lubanja kita iskopana je iz formacije Pisco, pustinje u južnom Peruu poznatoj po fosilima drevnih morskih životinja. Otišao je u Prirodoslovni muzej u Limi.
Godine 2015. student po imenu Aldo Benites-Palomino naišao je na njega dok je radio na svom diplomskom radu. Kasnije je doktorirao na Sveučilištu u Zürichu, a sada je docent na Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg u Njemačkoj.
Obje koštane nosnice nalaze se potpuno na lijevoj strani lubanje, a kosti lica se razlikuju po veličini i položaju. Očita je sumnja bila da su ga milijuni godina stijene zgnječile ili iskrivile. Ali šavovi između kostiju potpuno su zatvoreni i nigdje drugdje nema prijeloma, bolesti ili deformacija. "Ovo je bila prava biologija, a ne rezultat lošeg očuvanja", kaže Benites-Palomino.
Vrsta se sada zove Scaphokogia huachafo. Živio je prije 6,3 do 5,6 milijuna godina i bio je dugačak oko 2,7 metara, rođak današnjih malih kitova sjemena. U Peruu, huachafo je svakodnevna riječ za nešto drečavo, pretjerano i čudno, što je tim smatrao da pristaje životinji.
Autori kažu da pokazuje najekstremniju asimetriju lica poznatu kod bilo kojeg kita ili dupina, a vjerojatno i kod bilo kojeg sisavca. Njuška je usmjerena prema dolje pod kutom od 31 stupnja u odnosu na ostatak lubanje, a spoj s prvim vratnim kralješkom omogućuje savijanje glave do 55 stupnjeva.
Zato tim misli da se hranio duž morskog dna u plitkoj obalnoj vodi, vjerojatno koristeći eholokaciju kako bi pronašao plijen u mekom sedimentu, za razliku od modernih kitova ulješura koji love lignje u dubokoj vodi. "Cijeli kranio-cervikalni kompleks je modificiran tako da usmjerava njušku izravno prema dnu", kaže koautor Gabriel Aguirre-Fernández. Kada su se oceanski uvjeti promijenili na kraju miocena, takav je način života nestao.
Postoje granice. Opis se temelji na jednoj lubanji, a ponašanje pri hranjenju je zaključeno na temelju kostiju, a ne promatrano. Koautor Jorge Velez-Juarbe iz Prirodoslovnog muzeja okruga Los Angeles to jednostavno kaže: "To je vrlo zagonetna životinja i znamo da to nije zbog deformacije."
Studija je objavljena u Communications Biology u studenom 2026., a Sveučilište u Zürichu objavilo 9. studenog.
Izvori
- University of Zurich izvorni izvor · 2026-11-09
- Natural History Museum of Los Angeles County · 2026-11-09
- ScienceDaily · 2026-11-19
Kaže Aurora, jezični model. Svaku priču pregledava osoba prije objave. Prevedeno automatski s engleskog teksta.


